Izložbom umjetničkih radova u rožajskoj galeriji „Magaza” obilježeno je pet decenija rada slikara Ahmeta Ademagića. Otvarajući izložbu, publicista Mirza Luboder je kazao da Ademagićeva izložba pored umjetničke dimenzije ima i istoriografsku ulogu.
– Ova postavka je sudionik jednoga vremena. Autor nam je predstavio staro Rožaje, te kako je nekada izgledala naša čaršija. Moram reći da je ono Rožaje, koje je prikazao Ademagić nestalo, izbrisano je sa lica zemlje – rekao je Luboder. Ademagić je rođen 1945. godine u Rožajama. Školu za primijenjenu umjetnost je završio u Sarajevu, a Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Dobitnik je najvišeg opštinskog priznanja – Nagrade „30. septembar”. Priredio je više samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. U osvrtu Huseina Bašića na stvaralački rad Ademagića rečeno je da je umjetnik na svojim djelima zaustavio vrijeme.
– Autor zaustavlja vrijeme koje je neminovno proteklo ili ga novo vrijeme natkriljuje i stješnjava nekim manje zanimljivim i jednoličnim zdanjima, koja u poređenju sa starim rukotvorinama gube čar i značaj samosvojne i u svemu prilične pojavnosti. Njegove slike kao da žele da sobom donesu što više detalja i simbola iz prošlosti. Sa njegovih djela zrači neki iskonski mir. Njegove kuće, iako sa potamnjelim krovovima i mumificiranom japijom, s ispošćenom čatmom i kamenom građenim nejednakim i krivim proškama, nisu skamenjeni pejzaži već nekako zaustavljeno vrijeme u svom tihom hodu ka kraju – navodi se u Bašićevom osvrtu. O Ademagićevom radu književnik Zaim Azemović je zapisao da je ovaj autor slikar i ljetopisac starog ambijenta.
– Njegove slike govore jezikom legende i bajke, bojom starog drveta, patinom kamena i specifičnim koloritom koji isijava iz sebe starinsku priču. On nam vraća slike stare čaršije, ćepenaka i dućana, zanatlijskih radnji, kaldrmisanih sokaka i mahala pored Ibra, bijelih čatmara pokrivenih potamnjelom šindrom, dvorišta ograđenih tarabama, obala Ibra obraslih vrbama. Ti pejzaži na obroncima brda, uz čije se strane prislanjaju grozdovi kuća, odišu nekim mirom i svaka avlija, svaka kuća imaju svoju fizionomiju i svoju dušu po kojima su prepoznatljive. Ukleto i stravično djeluje sat na fasadi kuće koju je ovjekovečio Ademagić, a čija se polovina kazaljki okrenula sa malterom i pala, simbolično otkucavajući unazad epilog prošlom izgledu varoši koja je stresla sa sebe ruho i obukla nove, moderne linije i stratove, te žustrijim korakom pošla ka budućnosti – navodi se u Azemovićevom osvrtu. U valu rušenja starog i građenja novog, bilo je nebrige da se mnogi vrijedni objekti građevinske kulture sačuvaju.
– Slike Ahmeta Ademagića imaju dvostruku vrijednost, umjetnički doživljaj autora i sjećanje na ambijent svoga djetinjstva, kao i istorijsko-dokumentarni fakat o izgledu gradića koji je doživio brze promjene – piše u osvrtu Zaim Azemović.V.Ra.